Hapšen je više od dvadeset puta, preživeo je dve bune i jedan rat, prognan je iz zemlje i osuđen na smrt. Ništa od toga nije sprečilo Peru Todorovića da postane "otac" modernog novinarstva u Srbiji i aktivno se bavi književnošću i politikom.
Rođen je 2. maja 1852. godine u selu Vodice kod Smederevske Palanke. Uprkos činjenici da je bio materijalno obezbeđen i da je imao podršku roditelja u izboru zanimanja, ostao je "intelektualac bez završene škole". Iz gimnazije je izbačen jer je odbio da primi pričešće, a iz Švajcarske se vratio bez diplome sa studija. Ipak, doneo je Evropske manire i stekao prijatelje, Svetozara Markovića i Nikolu Pašića, sa kojima će sarađivati u politici.
Prijatelji Pere Todorovića govorili su da je on osoba koja može bez
politike, ali ne bez pisanja. Upravo je u novinarstvu dostigao vrhunac
karijere. Pamte ga kao kontraverznu ličnost, jednog od osnivača Narodne
radikalne stranke i, u mladosti, zastupnika socijalističkih ideja
Svetozara Markovića. Učestvovao je u osnivanju i kasnijoj obnovi Srpskog
novinarskog društva. Radio je kao urednik i novinar u oko dvadeset
različitih novina i partijskih glasnika, od koji su najpoznatiji "Rad",
"Samouprava" i "Radikal". Izdavao je "Male novine", prvi
informativno-senzacionalistički list u Srbiji. Od ostalih kolega se
razlikovao po tome što je uvek kritikovao vlast i iznosio u javnost teme
o kojima drugi nisu smeli da pišu.
"Moj život je vrlo buran i promenjljiv. Pun borbe i potresa, pun muka i opasnosti, gde je često sama glava o končiću visila."
Ova rečenica Pere Todorovića oslikava njegov život. Učestvovao je u srpsko-turskom ratu, a nekoliko desetina puta je hapšen i bacan u okove. Zbog učešća u Timočkoj buni, prvobitno je bio osuđen na smrt, ali ga je kralj Milan pomilovao, te je zatočen na Kalemegdanu.
Kreirao je programsku politiku dve stranke, čiji je bio visoki funkcioner. Nakon brojnih nesuglasica, socijaliste je napustio, a iz Radikalne stranke ga isključuju. Živeo je za vreme sedam vladalaca, te je često bio žrtva dvorskih spletki. Brojni časopisi koj je izdavao su zabranjeni, a redovno je plaćao kazne zbog kritike vlasti na tabloidan način. Tri puta se ženio i nije imao dece. Postao je zavisnik od uzimanja morfijuma zbog problema sa jetrom. Na kraju je zaboravljen od svih dugogodišnjih partijskih prijatelja. Umro je u 55. godini života.
Utemeljivač je istraživačkog novinarstva, analitičkog pristupa u pisanju ratnog izveštavanja. U književnosti se bavio istorijskim temama i predodio je Černiševskog. Najpoznatija dela su mu "Dnevnik jednog dobrovoljca", "Silazak s prestola" i "Karađorđe".
Smatraju ga rodonačelnikom tabloidnog novinarstva. 1899. godine je osvnosao prve slobodne i komercijalne novine u Kraljevini Srbiji. Do pojave "Malih novina", listovi su bili neredovni, pod kontrolom i cenzurom političkih partija, usko orijentisani na par tema i rubrika. Pera Todorović, zajedno sa kolegama, menja tu praksu.
"Male novine" su bile jeftinije od ostalih i mogle su se kupiti na ulici kod kolpoltera. Tiraž lista dostigao je 30000 primeraka. Prvenstvena želja Pere Todorovića je da svojim sugrađanima obezbedi moderne novine koje bi po sadržaju i po izgledu bile slične onima u ostatku Evrope.
"Kad sam uzeo u svoje ruke moje današnje "Male novine", ja sam sebio stavio zadatak da ih uređujem tako da će u istini biti novine, kako će bar približno ličiti na jevropske listove."
Među prvima, ovaj dnevni list je imao izveštaje o vremenskoj prognozi, lutriji, stanju cena na pijacama i odeljke vezane za oglasni prostor, crnu hroniku i humor.
"Male novine" su prvobitno zabranjene 1901. godine, na inicijativu kralja Aleksandra. Nešto kasnije su bile obnovljene, ali su svoj definitivni krah doživele sa promenom dinastija.
Pera Todorović je uspostavio temelje modernog novinarstva u Srbiji. Upamćen je kao ličnos protkana epitetima novinara, političara, književnika, revolucionara,
No comments:
Post a Comment